Tako je jedno ranije istraživanje već pokazalo da se čak trećina odraslih osoba u Velikoj Britaniji bar jednom u životu susrela sa nesanicom ili nekim drugim problemima sa spavanjem. Slično potvrđuje i nova studija.
Kao rezultat nedostatka sna, može da dođe do problema u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, osjećaja iscrpljenosti, pa čak i hroničnog umora. Međutim, najnovija studija pokazuje da bi besane noći mogle da imaju još ozbiljniji uticaj, i to na naš mozak, prenosi N1.
Nova studija, čiji su rezultati objavljeni u časopisu „Journal of Neuroscience“, otkrila je da bi nedostatak sna mogao da prouzrokuje starenje mozga. Naučnici su zahvaljujući podacima otkrili da samo jedna noć bez sna prouzrokuje starenje mozga kod nekih ljudi i do dvije godine!
Tim istraživača iz raznih instituta širom Njemačke, Švajcarske i Danske otkrio je da nespavanje prouzrokuje značajne promjene u strukturi mozga. Kao dio studije, analizirani su MRI podaci 134 zdrava učesnika starosti između 19 i 39 godina sa različitim navikama spavanja.
Pomenuti uslovi spavanja uključivali su potpunu deprivaciju, odnosno 24 sata budnosti, djelimičnu deprivaciju ili tri prospavana sata noću kao i hroničnu deprivaciju, odnosno maksimalno pet sati spavanja. U čitavo istraživanje uključena je i kontrolna grupa, čiji su učesnici spavali osam sati svake noći.Osobe iz svake grupe također su imali barem jednu noć onoga što se naziva „osnovnim spavanjem“, pri čemu su u krevetu provele osam sati. Svake noći procjenjivani su njihovi mozgovi, uz izračunavanje prividne starosti mozga.
Oni u grupi sa potpunom deprivacijom sna pokazali su povećanu starost mozga do dvije godine. Međutim, te promjene bi mogle da se ponište spavanjem. Kako su objasnili naučnici, nakon jedne noći spavanja starost mozga nije se razlikovala od početne vrijednosti.
„Otkrili smo povezanost između promjene u starosti mozga nakon potpunog nedostatka sna i varijabla sna mjerenih tokom noći oporavka. Osim toga, takođe smo primjetili da se starost mozga nije značajno promjenila u akutnim ili hroničnim grupama. Nasuprot tome, starost mozga nije značajno promjenjena ni akutnim (tri sata provedena u krevetu tokom jedne noći), ni hroničnim djelimičnim ograničenjem sna (pet sati provedenih u krevetu pet noći zaredom)“.
Uzimajući sve to u obzir, konvergentni nalazi pokazali su da akutni potpuni gubitak sna mijenja morfologiju mozga u smjeru starenja kod mladih učesnika i da su te promjene reverzibilne, odnosno mogu da se ponište spavanjem. Tako su naučnici došli do potvrde već ranijeg vjerovanja – spavanje je ključno za ljude kako bi održali normalne fizičke i psihičke funkcije.