Pčelar i apiterapeut otkrio sve o medu – koji je najzdraviji, koji med je za šta dobar i kako se prepoznaje falsifikovani med.
Med je odavno poznat po svojim ljekovitim dejstvima, a akreditovani apiterapeut i pčelar Žarko Stepanović je u Jutarnjem programu na TV Prva ispričao više o tome šta med liječi.
“Hronične respiratorne bolesti, digestivne, sve moguće bolesti liječi. Med je jako dobar prije svega za kardiovaskularna oboljenja, cirkulaciju, za poboljšanje pamćenja, za organe za varenje, dobar je i za spoljnu upotrebu, ako se opečete medom to natapkajte, ali obavezno med nakvasite jer se ne oslobađaju lekovite materije ukoliko se ne nakvasi”, rekao je on, a zatim razbio zabludu o pergi u medu kao najzdravijem sastojku.
“Perga i pčelinji polen imaju sličan sastav, perga se cijeni više jer se prerađuje tek u košnici, u mednom saću i dodaje se još mnogo toga, tako da u tom smislu je ona bogatija. Ali kada se analiziraju sastavi jednog i drugog proizvoda, onda je to mala razlika. Na primjer, i perga i polen sadrže penicilin, gljivice, kvasce, samo što je manji broj u pčelinjem polenu nego u pergi”.
Na pitanje koji med je najbolji, on kaže da nema najboljeg, ali ističe da bi se moglo reći da je šumski najlekovitiji, a otkriva i koja vrsta meda je dobra za šta.
“Nema najboljeg meda, svaki prirodni med je ljekovit, samo što je razlika sastava i različite namjene za korišćenje. Bagremov med je lagan, dobar je za organe za varenje, kao sedativ, perfektan je za skidanje kilaže, to je mnogima nepoznato. Supena kašika svaki drugi dan, ako se dobro fizički izborite, uzmite kašiku meda rastvorenu u dva-tri decilitra vode, jednostavno kilaža polako odlazi, nevjerovatno je kako djeluje. Livadski med je veoma dobar, on je poznat po ljekovitosti za kardiovaskularna oboljenja. Sa koprivom je najbolji za prostatu, a inače razni dodaci se kombinuju sa medom, ali sam med po sebi je veoma ljekovit, zbog toga što u njemu ima sve što je potrebno organizmu. Šumski ili crni med ima 30 puta više minerala od drugih vrsta meda, veoma je koristan, može se reći da je on najljekovitiji”.
Pčelar i apiterapeut otkrio je i da je veoma teško otkriti da li je med falsifikovan, te objasnio kako se to najbolje radi.
“Nije problem samo u falsifikovan medu, problem je ustanoviti da li je on falsifikovan. Postoji jedna hemijska metoda, ona je najpouzdanija, da se jedna trećina meda stavi u teglicu i dvije trećine metanola, alko*ola, to se izmućka. Ako na površini teglice nema nikakvih primesa onda je to čist med, ako se pojavi bilo kakva sumnjiva materija onda je falsifikat. Problem je u tome što se pčele liječe neodgovarajućim lijekovima. Postoje pčelinje bolesti koje treba lečiti odgovarajućin lijekovima, dozom, a nažalost, evo još uvijek kod nas se upotrebljavaju neki nedozvoljeni lekovi i med postaje toksičan”.
Stepanović je pojasnio i kako se koristi pčelinji otrov, jedan od veoma ljekovitih i korisnih pčelinjih proizvoda.
“Pčelinji otrov se koristi utrljavanjem na bolno mjesto, ako se radi o donjem delu utrljava se na lumbalni deo kičme i na obolela mesta. Ako je gornji deo tela onda u gornji deo kičme i ramena, na branhijalne nerve”, poručio je, pa na kraju otkrio i šta on koristi od pčelinjih proizvoda:
“Ujutru prvo uzmem tinkturu matičnog mliječa, to je visoka doza matičnog mliječa, tu je 50 grama matičnog mleča na litar 45-postotnog metanola, ja nakapam 10 kapi na kašičicu, promućka se prethodno, stavim pod jezik i to je fantastično za cirkulaciju. Poslije toga uzmem kašičicu pčelinjeg polena, on se pomiješa sa medom, i koristan je samo ako se potopi u med. I doza je jako važna, preventivna doza je jedna kašičica pčelinjeg polena sa medom, a inače za liječenje je jedna supena kašika najmanje”.